|
|
| ožujak, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog ko' blog,đizs
Da,evo i mene,natrag.....Onaj stari blog mi je već dosadil,pa se odlučih ja za novi...lol...
Imam neki čudan feeling,neznam ga definirati,onaj osjećaj koji te prati i nebreš ga se riješiti,nije prvi put,definitivno nije prvi put.....Osjećam se potpuno sama,mnoštvo ljudi je oko mene koji me vole i uvijek su tu,kraj mene a ja se osjećam potpuno usamljeno,i to me pomalo hvata u depru....neznam zake,nemogu to objasniti....onda jedino kaj mi treba je da budem sama,da na trenutak zaboravim na sve,na ovaj prokleti život koji živim,na ovaj svijet u kojem ne pripadam,zapaliti cigaretu i ne misliti na to...Željela bi sve to završiti,naći snage i način da to postignem....Čudna sam ja biljka,znam....Jednostavno mislim da me nitko ne razumije,da me nitko ne poznaje dovoljno....Ne mogu naći način da se osjećam potpuna...Nije da mi je život tak zjebani i da patim..,ima ljudi kojima je zbilja teško u životu,a ja nisam jedna od njih....Sve su to besmislice,za vas,možda....ali meni nije svejedno,ponekad tražim razlog svojeg postojanja,smisao života,kak bi bilo da mene nema....ah,čudno je to....
Jedna pjesmica o tome kak se ja sad osjećam....
Fnc Diverzant
SLIKE
Dosta mi je očajanja od te lažne čarolije
Koja vodi me kroz puteve životne harmonije
Shvatio sam da polako gubim nadu, gubim vjeru
Nemam snage da uništim psihološku barijeru
Krijem se od prijatelja i od vlastitoga lika
Stvaram neki novi život, život iskrivljenih slika
Slike koje gospodare mojom glavom, mojim tijelom
Probijaju moje srce otrovanom strijelom
Sad na samom kraju ove izgubljene priče
Negdje u dubini mojeg premorenog stanja
Tamo gdje se gasi i posljednja zraka sunca
Nižu se slike, slike predskazanja
Vrlo brzo, nelagodno, topim se u moru jada
Sudbina me vodi tamo, tamo gdje mi duša spada
Nestajem sa zvukom boli, tresem se od silnog straha
Prepuštam se okršaju, borbi do zadnjeg daha
Želim ispraviti svoje negativne snove
Da me riječi zaborava sada totalno ne slome
Neuspješno izbjegavam sile munje, sile groma
Nalazim se sad na rubu živčanoga sloma
